Samo je naselje puno starije od spomenutog zapisa čemu nam svjedoče mnogi prapovijesni i povijesni arheološki nalazi.
Srednjovjekovna povijest Radoboja vezana je uz feudalni sustav selišta koji se nalazio tada u blizini grada Krapine. Radoboj je tijekom novog vijeka, posebno u 18. i 19. stoljeću bio prostor na kojem plemićke obitelji podižu svoje kurije, spominju se kurija Prašna kod Lopatica, Šašinovec u zaseoku Košutići i kurija u Jazvinama.
Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća na području Radoboja djeluju rudnici sumpora i ugljena. U Radoboju je prvi puta primijenjen stroj za rafiniranje sumpora, koji je u svijetu nadaleko poznat kao radobojski stroj. Usporedno s rudarenjem rudari su utemeljili 20. 10. 1833. godine rudarsku školu, želeći na taj način svojoj djeci pružiti lakši život. Tradicija rudarenja trajala je se sve do kraja II. svjetskog rata i neizostavni je dio naše povijesti.
Povijest zgrade Muzeja Radboa usko je vezana uz školstvo u Radoboju. Zapisnik kanoničke vizite iz 1639. godine bilježi da u Radoboju već tada postoji osnovna škola, a oko 26 godina kasnije osnovnoškolska naobrazba prestaje, jer su župljani siromašni i ne mogu uzdržavati učitelja. Pretpostavlja se da su se tako radobojski đaci školovali u gradu Krapini. Pisanih podataka o prosvjetnoj djelatnosti na ovom području ne nalazimo sve do početka druge trećine 19. stoljeća. U Statističkom pregledu stanja pučkoga školstva 1805. godine u Hrvatskoj, podaci govore kako u to vrijeme u Varaždinskoj županiji djeluju škole samo u Varaždinu, Varaždinskim Toplicama, Krapini, Petrijancu i Vinici. Ondašnji ljudi već su tada shvaćali važnost školovanja u odnosu na mukotrpan život kakav su živjeli. U 19. stoljeću Radoboj postaje važno rudarsko središte Austro-ugarske monarhije, a rudari su ujedno i utemeljili rudarsku školu za svoju djecu.
Školska zgrada s dvije učionice sagrađena je 1900. godine, a pet godina kasnije dograđen je stambeni objekt za učitelje. Zbog dotrajalosti 2009. godine počela je rekonstrukcija stare škole u kojoj je danas smješten Muzej Radboa. Unatrag nekoliko godina zgrada je potpuno energetski obnovljena (toplinska ovojnica, stolarija, krovište).
U njoj je instalirana prva dizalica topline u Krapinsko-zagorskoj županiji – moderan sustav grijanja i hlađenja. Na krovu zgrade instalirana je sunčana elektrana za proizvodnju električne energije.